Zakon očuvanja energije kaže kako je u zatvorenom sustavu (moguća izmjena energije, ali ne i tvari) zbroj ukupne energije odnosno svih oblika energije konstantan. Energija ne može ni nastati ni nestati, može samo mijenjati svoje oblike. Tu je zapravo riječ o kruženju energije u prirodi (ako cijelu zemlju gledamo kao zatvoren susta).
Primjer nekakvog kruženja energije možemo gledati na primjeru vode i njenog zagrijavanja. Sunčeve ("izvor" ) zrake zagrijavaju vodu (toplinska energija) koja isparava i na određenoj visini se hladi (kondenzacija), nastaju kapljice kiše koje zbog visine imaju i potencijalnu energiju, kiša pada (kinetička energija). Rijeke na primjer imaju kinetičku energiju koju je u elektranama moguće pretvoriti u mehanički rad a time i električnu energiju (korisna energija). Nije moguće sve pretvoriti u korisnu energiju pa tu pričamo o gubicima. Međutim bitno je reći da se tu ne radi o pravim gubicima već jedino o gubicima u vidu korisnosti budući da tu u biti pričamo o oslobođenoj toplini koji ne možemo iskoristiti.
