Trebaju li roditelji i djeca biti prijatelji?

Question

Trebaju li roditelji i djeca stvarno biti prijatelji?

Ili je to samo floskula?

°

Answer 1

Prijateljstvo između roditelja i djeteta zasigurno je jedna posebna stvar, ali isto tako možemo reći i da se razlikuje od "klasičnog", konvencionalnog prijateljstva zasnovanog između dvije osobe. Dijete ne bira svog roditelja. Može se naći u situaciji u kojoj su mu roditelji najveća podrška ili u situaciji u kojoj, zbog njihove neodgovornosti, lošeg ili nasilnog ponašanja dijete pati te time, očekivano, razvija negativan odnos s roditeljima.

Psiholozi se oko ovog pitanja razilaze u mišljenjima, iako ih je većina stava da prijateljstvo između roditelja i djeteta ne bi smjelo postojati jer se postojanjem istog umanjuje težina roditeljskog/skrbničkog odnosa. To znači da će dijete manje doživljavati roditeljeve zabrane i zahtjeve, ako mu se roditelj predstavlja u poziciji prijatelja- u prijateljstvu postoji ravnopravnost, a u roditeljstvu autoritet. 

Iako se smatra da ograničavanjem onoga što roditelj djetetu dozvoljava, on pokazuje svoju brigu, a time i ljubav, djeca često na to neće tako gledati jer naprosto ne razumiju. 

Prvenstveno je potrebno razviti dobar osjećaj za roditeljstvo, pokazati i objasniti djetetu da bi shvatilo, a ne mu zapovijedati jer, na kraju dana, dijete od roditelja uči kako se s njime postupa te će iste načine i samo primjenjivati kasnije u životu. Nakon razvijanja zdravog odnosa sa djetetom, ali onoga u kojem je očitovano poštivanje, može se razviti nešto što bismo prije mogli nazvati "prijateljskim odnosom", nego prijateljstvom. To bi uključivalo uzajamno poštivanje, dijeljenje emocija, a ponajprije neizmjernu ljubav. A kanije, tko zna, "pravo prijateljstvo možda nastane u zrelim godinama.

Answer 2

Roditelji bi sa svojom djecom trebali biti prijatelji na način da na dnevnoj bazi ostvaraju komunikaciju s njima, na taj način ih mogu bolje razumjeti i mogu im pomoći u svakodnevnom životu. Nekada djeca ne vole komunicirati sa svojim roditeljima a to može biti zbog toga što su im roditelji više prigovarali nego im davali podršku, pokazali da vide u njima potencijal.

Roditelji na taj način ostvaruju prijateljstvo s njihovim dijetetom, da ne rade stalno barijeru između njih podsjećanjem tko je glavni, kontroliranjem i zapovjedanjem. Trebali bi svaki dan pohvaliti dijete i reći mu barem jednu njegovu vrlinu a što se tiče pretjerivanja, da se ne ulazi u neke detalje koji su van granica, kao npr, izlascima sa roditeljem,alkoholiziranje,razgovoru o intimnim stvarima, to se ne bi trebalo uvoditi u praksu i granice bi trebale postajati. Prijatelj je prijatelj, roditelj je ipak roditelj, roditelji su tu da budu uzor svojoj djeci i da ih na taj način čuvaju i brinu se za njih.

Answer 3

Odnos roditelja i djeteta mijenja se kako dijete raste. Dok je dijete malo, taj odnos ne može biti prijateljski. Iako roditelj treba dijete saslušati, poštovati njegove osjećaje i mišljenje i dati mu određenu slobodu, roditelj je isto tako tu da postavi granice, da djetetu objasni što se smije, a što se ne smije i da odlučuje umjesto njega dok je dijete još premalo da bi odlučivalo samostalno. Kako dijete odrasta, tako roditelj sve manje kontrolira i postavlja granice, a sve više se odnosi prijateljski prema djetetu. Već u razdoblju adolescencije te su granice blaže i roditelj sve više preuzima savjetodavnu ulogu. Kada je dijete odraslo, roditelj mu više ne treba govoriti što da radi i kako, a djetetu više ne treba roditeljska zaštita jer može samo brinuti o sebi. Tada roditelj djetetu može bez obaveze dati savjet, saslušati ga i podržati. S odrastanjem, odnos roditelja i djeteta, po meni, postaje prijateljski.

Answer 4

U nekoj mjeri čak bih i rekla da mora. Djeci su roditelji uzor te su često skloni raditi ono što su vidjeli da njihovi roditelji rade (iako često i nesvjesno). Zato je vrlo važno za njihov daljnji razvoj da znaju kako su prihvaćeni od strane roditelja, kako bi kasnije u životu isto tako mogli oni nekoga prihvatiti i voljeti.

Kada kažemo da roditelji trebaju biti svojoj djeci prijatelji, ne mislimo to u onom doslovnom smislu. Kada se dijete svojem roditelju požali, ili podijeli neki svoj problem sa njima, očekuje podršku. Ako se roditelji trude biti svojoj djeci prijatelji, to samo znači da će prihvaćati njihove odabire (ako djecu ti odabiri ne ugrožavaju) kao npr. promjena boje kose, odluka da se bave nekim sportom, biranje obrazovanja, odluka za putovanjima...

S druge strane ako se roditelji previše trude svojoj djeci biti pristupačni, to često dovede do razvitka problematičnosti, moguće čak i razmaženosti i narcisoidnosti.

Prijatelj je osoba koja te voli, poštuje i prihvaća. To bi trebalo postojati u svakom odnosu roditelja i djece, kako bi on bio čim kvalitetniji. Takav odnos prema djeci dovodi do toga da vas ona ne isključuju iz života, čak štoviše htjeti će sve više stvari dijeliti sa vama zato što će osjećati da može i da ga nećete grditi ili osuđivati. Pogotovo onda kada donese neku odluku za koju zna da vi sami nikada ne biste učinili, ali ono to želi i ne boji se podijeliti to sa vama ili pitati savjet.

Answer 5

Vrlo je bitna veza između roditelja i djece. Oni ne moraju biti najbolji prijatelji gdje si govore svaku sitnicu, iako je to vrlo divno, ali bi trebali barem izgraditi prijateljski odnos gdje mogu otvoreno pričati o problemima, određenim situacijama i rješenjima. Ovdje djeca pronalaze sigurnost i smanjuje se šansa da vam dijete nešto krije, što je jedna od najvećih briga roditelja.

Kako bi stvorili usku vezu između vas i vašeg djeteta, pričajte s njim kao s prijateljem - pitajte ga kako se osjeća, treba li mu nešto, kakvi su mu prijatelji, kako je proveo dan, što ga zanima u životu, želi li otići na neko posebno mjesto ili izlet s vama. Provedite sa svojim djetetom dan gdje ćete se posvetiti samo njemu i upoznati ga.

Time ćete također dobiti poštovanje svog djeteta koje će vas više slušati i poštivati ukoliko mu zabranite određene situacije. Prvo ga upitajte zašto to želi, pa napravite dogovor ili potreban kompromis, umjesto svađanja i vikanja.