Dogodilo mi se nekoliko puta, ali jedano iskustvo neću zaboraviti. Bila sam u osnovnoj školi, a uz to sam taman upisala i drugi razred osnovne plesne škole. Grpa od nas pet sudejlovala je na natjecanju, a nakon toga bili smo pozvani da nastupimo na HRT 'Dobro jutro, Hrvatska'.
Nije bilo stresno niti je itko od nas imao tremu. Bili smo uzbuđeni, naravno, nitko od nas nikada nije bilo na snimanju neke emisije, sve nam je to bilo novo.
Mi smo trebale otplesati koreografiju uživo u studiju i kada je došao red da nastupimo rečeno nam je da na prvu nećemo čuti glazbu u studiju iako je počela, ali će nam jedna teta dati znak da trebamo krenuti. I tako sjedimo mi na podu, ne vidimo tu 'tetu' jer je sve osim seta podosta mračno, a onda čujemo glazbu. Koja je već sigurno na sredini. Dakle mi smo barem minutu koreografije prosjedile na podu. Počele smo se pogledavati jer smo bile male i nismo znale što ćemo. Dobor da je pored nas sjedila profesorica koja nam je prišapnula da krenemo plesati na dio glazbe za koji smo prepoznale da je dio određene sekvence. Ako ništa, barem nismo cijele tri minute odsjedile na podu.