Kod drugog spola me ne zbunjuje baš nešto više nego stvari kao i kod istog spola.
No ipak, najviše me zbunjuje neka sterilnost i distanciranost žena u običnom prirodnom razgovoru s muškarcima privatno. Ali i na poslu. Puno češće se muškarci prirodniji i susretljiviji u poslu, ali htio bih se tu odmah ograditi od generaliziranja ili da ne ispadne da je ovo neki seksizam. Ovo nije nikakvo službeno istraživanje nego neki osobni iskustveni i subjektivni dojam.
Možda to mogu pripisati činjenici da žene se "boje" dati neke ljudski prirodne signale muškarcima - kako ne bi bile krivo shvaćene, te stoga se svojski trude biti neutralne - skoro kao roboti u komunikaciji s ljudima. No, istovremeno (ovo je bitno!), sa svojim kolegicama i prijateljicama su puno prisnije, nasmiješenije su, grle se, ljube, opuštene su, prirodne, itd.
Vrlo su hladne i proračunate u komunikaciji sa suprotnim spolom, pa iako to prihvaćam - to me pomalo zbunjuje.
