S obzirom da sam isprobala i život na selu i život u gradu, uvjerila sam se da mi je draže živjeti u gradu jer nudi puno više mogućnosti, a do svakog se sadržaja stigne puno brže i jednostavnije zbog javnog prijevoza i taksija. Na selu je automobil must have. Isto tako, potrebno je odvojiti dosta vremena da bi se stiglo do nekih većih mjesta ili gradova gdje se može obaviti ono potrebno, što često bude frustrirajuće, barem meni. Zbog toga često nije sve u miru, tišini i svježem zraku koje život na selu nosi. Štoviše, na selu je često puno glasnije nego u gradu zbog traktora, kosilica, motornih pila, pijetlova i drugih životinja.
Voljela bih živjeti u predgrađu jer bi mi tako bili dostupniji sadržaji koje volim i u kojima uživam (npr. kafići), a opet bih imala dovoljno prostora da udahnem svježi zrak na svome dvorištu.
Mislim da je smještaj na selu najjeftiniji od ove tri opcije, ali opet je nužno potreban automobil jer autobusne linije voze prerijetko, a kada uhvatite neku liniju, cijene karti su paprene.
Dojam koji sam dobila o ljudima i gradskom te seoskom mentalitetu istih je da ljudi u gradu imaju više vremena za druženja, opušteniji su i lakše probijaju svakodnevne rutine. Ljudi sa sela uglavnom su orijentirani na poljoprivredu pa ni nemaju vremena uživati u svježem zraku i lijepim prizorima iz prirode. Mislim da predgrađe nudi mogućnost uzgoja domaćih proizvoda samo za osobne potrebe u malenom vrtu za one kojima je do toga stalo, a opet je ležernije i lakše doći do mjesta za druženje uz koje se ljudi mogu opustiti od poslovnih i privatnih obaveza.