Stvar je ovdje dosta jednostavna kada to netko radi previše učestalo i bez nekog posebnog povoda, pa dobro zapamtite:
- KADA VAS NETKO KRITIZIRA - GOVORI O SEBI !!!
Govori o sebi, o svojim nedostacima, o svojim manama, o stvarima koje duboko u sebi prigovara sam sebi, ali si ne zna kako pomoći pa te stvari koje njega tište uočava kod drugih (postojale one stvarno ili ne), te ih jasno i glasno izgovara i prstom upire u takve ljude misleći da tako olakšava dušu i skreće pozornost sa sebe i tih istih nedostataka koje ima kod sebe.
Da objasnim primjerom - Ako mi neka prijateljica kaže "debela si", a ona čak i nije "na oko" debela, očito je počela uočavati nove nakupine masnog tkiva na sebi (celulit?!), nezadovoljna je s tom pojavom na sebi i ne zna što učiniti u datom momentu te počinje projicirati svoje nezadovoljstvo svojim tijelom na druge na način da uočava te nakupine masnog tkiva kod drugih, fokusirana je na traženje toga "detalja" na tijelu kod drugih, te kad ih nađe jedva čeka da im to kaže, tu kritiku. Još je i to blaži oblik kada objektivno kritizira drugu osobu, ali problem je što se ta granica u svakodnevnom životu često zna preći i na taj način se počnu kritizirati ljudi koji uopće nemaju taj problem (ali eto, ona je to uočila).
Zato ubuduće, nemojte kritizirati druge već kada se zateknete u tome - stanite i dobro razmislite - da li vas upravo ta kritika koju ste htjeli reći (ili ste ju rekli) na glas upravo mući vas osobno i to je vaš osobni problem?