Samopoštovanje je nešto što se, iskreno, stalno mijenja, nikad nije fiksirano. Dok smo klinci, ono nam je često kao spužva – upija sve oko sebe. Roditelji, učitelji, prijatelji – sve što nam govore i kako se ponašaju prema nama, to gradi ili ruši temelje našeg samopoštovanja.
Ako smo hvaljeni i voljeni, vjerojatno ćemo se osjećati dobro sami sa sobom. Ali ako nas stalno kritiziraju ili ignoriraju, samopoštovanje će nam biti krhko. Nekako mislim da nam se samopouzdanje mijenja kroz tri životne faze. Evo ih u mom odgovoru kroz sljedeća tri odlomka.
Je li mi kosa dovoljno dobra? Imam li dovoljno prijatelja? Jesam li dovoljno popularan/na? U periodu adolescencije se samopoštovanje često ljulja kao na klackalici – jedan dan smo na vrhu svijeta, dok drugi dan bismo se najradije sakrili ispod kreveta. Pritisak vršnjaka, društvenih mreža, prve ljubavi i prekidi mogu ga stvarno staviti na kušnju u roku od par minuta.
Kada odrastemo i ako smo uspješni u karijeri, osjećati ćemo se dobro! Ali poslovni neuspjesi nas mogu poljuljati. Dok su odnosi i veze posebno osjetljive! Tu dijelimo najdublje dijelove sebe. Prekidi, razvodi ili problemi u odnosima mogu nam znatno narušiti samopouzdanje.
Kasnije u životu, kad smo u poznijim godinama s njima često dolazi i mudrost. To znači neko veće prihvaćanje sebe i životnih iskustava. Shvaćamo da smo puno toga prošli i preživjeli, što nam daje osjećaj snage i otpornosti. Manje nam je važno tuđe mišljenje, a više cijenimo vlastitu autentičnost.
