Kao najveličanstveniji plod bogate slavonske ravnice, iz samog joj srca izranja Đakovo i izdiže se dotičući nebo tornjevima svoje katedrale. U krilu ljubavi plodne zemlje i beskrajnog neba grad Strossmayera, lipicanaca i Đakovačkih vezova tradiciju i baštinu generacija živo čuva u srcima stanovnika i u simbolima svoga duhovnog i materijalnog bogatstva.
Đakovo se u pisanim spomenicima pojavljuje u 13. stoljeću, a ovo je područje naseljeno još u neolitiku. Mjesto doživljava početak razvoja dolaskom bosanskih biskupa. Brat hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV., knez Koloman, poklonio je 1239. bosanskom biskupu Ponsi za sjedište biskupije grad Đakovo i okolicu. Upravo kao važno srednjovjekovno biskupijsko središte Đakovo postaje gradom, a kao biskupijski grad nakon turske vladavine doživljava društveni i kulturni procvat. Nezaobilazna ličnost u povijesnom razvoju grada biskup je Josip Juraj Strossmayer. Vizionar i mecena zahvaljujući čijem su radu i djelu hrvatska kultura, umjetnost, znanost, prosvjeta i crkva postale dio suvremenih svjetskih i europskih kretanja, a Đakovo lijep i ponosan srednjoeuropski grad. Vizionarstvo i duhovna veličina otjelovljene su u životnom djelu J. J. Strossmayera u gradnji najljepše katedrale od Venecije do Istanbula, kako ju je nazvao papa Ivan XXIII. Dobri.
