Sakramenti su vidljivi znaci nevidljive Božje prisutnosti u svijetu i među ljudima. Svatko tko primi sakramente postaje punopravni član katoličke Crkve i spreman je širiti istine vjere kao vjernik laik ili kao član službenika crkve (časna sestra, đakon ili svećenik).
Među sakramentima tri su sakramenta kršćanske inicijacije (kojima se postaje član katoličke Crkve): krštenje, euharistija (prva pričest) i potvrda. Ostali sakramenti ispovijed, ženidba, ređenje i posljednja pomast, oni su koje možemo, ali i ne moramo primiti kao članovi Crkve.
Svaki od sakramenata ima svoje značenje i kada ga čovjek prima, osim krštenja koje kasnije potvrđuje Svetom potvrdom, on pristaje upotrebljavati taj sakrament u njegovom punom smislu i s vjerom u istinu da Bog djeluje po sakramentima i da je On prisutan u istim.
Crkva premalo uči i odrasle i djecu o ozbiljnosti sakramenata i o njihovoj pravoj istini te o načinu kako se koji od njih koristi. Svaki sakrament, prema Katekizmu katoličke crkve i istini kršćanske vjere, ima svoju duboku istinu. Prema toj istini vjernici vjeruju da su duboko povezani s Bogom te ih svaki sakrament uvodi dublje u njihovu vjeru.
Stoga, Crkva bi trebala temeljitije poučavati ljude o istinama vjere i sakramentima kako ih oni ne bi shvaćali olako jer je svaki od sakramenata ima duhovnu, božansku snagu i djelovanje u koje vjernici vjeruju i koje ispovijedaju.
Ljudima bi se trebala prikazati duboka istina sakramenata i prema njoj bi oni trebali znati na što se obvezuju i čemu se posvećuju kada primaju sakramente.
