Prvo bih ovdje ponovio riječi druge korisnice koja je ovu sortu uhljeba nazvala - zamaskiranim uhljebima. Jer takvi misle da ako (puno) rade da su korisni u javnom sektoru pa tako i društvu. Uvjereni su da oni nisu uhljebi! Čak ih jedna druga korisnica ovdje u jednom odgovoru naziva kao još gora verzija od "običnih uhljeba" (to su oni koji baš ništa ne rade i samo ispijaju svakodnevno kave).
Zašto su oni još gora verzija uhljeba?
Jer takvi obični neradni uhljebi su očiti na prvu. Za njih se odmah vidi da su uhljebi javnog sektora. Istovremeno, ovi zamaskirani radišni uhljebi nisu - jer oni ipak rade! I to punom parom!!! Marljivo rade. Nepotreban posao, ali kao rade.
Za mene su oni samo radišni uhljebi, a i tako ću ih zvati dalje u odgovoru pa me slobodno negdje citirajte. 
Kada treba radišni uhljebi rade i - prekovremeno!
Ova vrsta zamaskiranih radišnih uhljeba je marljiva, puna elana, susretljiva i ljubazna te dodatno zarađuje kroz prekovremeni rad u javnom sektoru.
Kako ipak prepoznati radišne uhljebe?
Jednostavno. Sebe radišni uhljebi uvijek opisuju kao one koji imaju posla. I previše! Da ne stignu sve. Da oni rade najviše od svih u svojem odjelu. Da su ostali oko njih uhljebi, ali da oni nisu. 
Tako se već na prvu, po količini rada, radišni uhljebi pokušavaju razlikovati od očitih uhljeba (koji ne rade) te sebe ne smatraju uhljebima.
Problem s takvima zamaskiranim uhljebima je što njihovo radno mjesto NIJE POTREBNO! Izmišljeno je samo tako za uhljebljivanje. Takvo radno mjesto me koristi općem dobru u društvu, ni stvaranju novih vrijednosti, već je takvo radno mjesto svrha sama sebi. Takvo radno mjesto danas u privatnom sektoru zamijenjuje moderni softver, računala, serveri, automatizacija, telekomunikacije, itd.
Još veći problem su cijeli odjeli neke institucije javnog sektora koji su puni radišnih uhljeba. Tu dolazimo do zamaskiranih odjela prepunog nepotrebnog kadra.
Ponavljam, besmislenost takvih, još gorih - radišnih uhljeba, je u tome što oni marljivo rade na nepotrebnom radnom mjestu. Naravno da ako ih suočite s tom idejom, oni će ju s gnušanjem odbiti uz protuargument da su oni osobno itekako potrebni, da je njihovo radno mjesto itekako potrebno pa tako i njihov odjel gdje su zaposleni. Ne shvaćajući da boljim menadžmentom i optimiziranom cjelokupnom organizacijom njihove institucije i primjenom modernih tehnologija - njihovo radno mjesto bi bilo ukinuto. I cijeli odjel, pa i više njih.
Ali tko bi to priznao kada je tada ugrožena njihova životna egzistencija - jer za pravi posao u privatnom sektoru jednostavno - nisu.
Dokaz tome da su takvi radišni uhljebi nepotrebni su neke druge države koje drugačije rješavaju zapošljavanje u javnom sektoru, drugačije organiziraju rad državnog i lokalnog sektora, te optimiziraju i minimiziraju zapošljavanje u svojoj državi uz primjenu moderne IT tehnologije. Npr. Estonija.