Vrhovni sud nije odlučivao o pravu bivših korisnika CHF kredita na obeštećenje nakon provedene konverzije
Kao odgovor na priopćenje Udruge Franak u kojemu se nastavlja praksa objave pojedinačnih sudskih odluka, Hrvatska udruga banaka (HUB) ukazuje na neprimjerenost takvog ponašanja u javnosti jer se time prvenstveno pokušava izvršiti utjecaj na pravni sustav čime se ugrožava nepristrano suđenje utemeljeno na stručnosti i znanju te ustavna prava na pravično suđenje.
Objavljena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH) govori isključivo o pravnom interesu potrošača za sudsku zaštitu i o dopustivosti suđenja. Ova pojedinačna odluka VSRH-a, prema navodima Udruge Franak, donesena je više od mjesec dana prije sjednice Građanskog odjela tog suda na kojoj se odlučivalo o pravnom shvaćanju u predmetima vezanima za konvertirane CHF kredite, pa stoga pravno stajalište sudaca zauzeto u tom pojedinačnom postupku ne može imati opće pravne učinke na sve sporove o konvertiranim CHF kreditima.
O pitanju pravnog interesa je već sam Vrhovni sud odlučivao u predmetu broj Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. te se odlukom Vrhovnog suda nije ništa promijenilo u odnosu na prava potrošača. Ova odluka ni u jednom svom dijelu ne daje uputu nižestupanjskim sudovima o donošenju odluka u pojedinačnim postupcima povodom podnesenih tužbi, a osobito ne vezano na konvertirane kredite po Zakonu o izmjenama i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Hrvatska je jedina država koja je imala zakonsko rješenje sa retroaktivnim učinkom, koje je jasno definiralo sve uvjete konverzije, način obeštećenja potrošača i uspostave istog položaja korisnika CHF kredita sa korisnicima kredita s valutnom klauzulom u eurima.
U konverziji su sve preplate po osnovi tečajnih razlika i preplaćenih kamata banke bile dužne uzeti u obzir te su sve preplate retroaktivno iskorištene za namirenje kredita u EUR.
Sklapanje Sporazuma o konverziji bilo je obavezno za banke i utemeljeno na načelu slobodnog i informiranog pristanka potrošača. Time su bivši korisnici CHF kredita obeštećeni, a svako dodatno obeštećenje jedne kategorije dužnika bilo bi diskriminatorno i narušilo bi zakonom uspostavljenu postojeću ravnotežu što je u potpunoj suprotnosti europskog prava i načela zaštite potrošača.
