Zabrane mogu stvoriti kontraefekt kod pojedinaca i masa ljudi. To se događa u slučajevima gdje zabrana dovodi do povećanja potražnje za zabranjenim objektom ili aktivnošću. Za to bih izdvojila ove bitne razloge:
- Zabrana može stvoriti osjećaj ekskluzivnosti jer kada nešto bude zabranjeno, može se učiniti nekima privlačnijim. Geneza toga je što ljudi imaju tendenciju da žele ono što ne mogu imati. To ih čini uspješnijima u društvu i hrani njihov "gladan" ego. Hrani ljubomoru...
- Može potaknuti ljude da budu kreativni u pronalaženju načina zaobilaženja. Nekima je to intrigantno. Kada nešto bude zabranjeno, ljudi mogu biti više motivirani da pronađu što kreativnije načine kako da ga dobiju zabranjeno ne bili pokazali svoju superiornost ega. Često nakon toga slijedi borba samog sa sobom u kojem pojedinac ne može, a da se ne pohvali pred drugima (često se tako otkrivaju dobro organizirane pljačke).
- A kada nešto bude zabranjeno - ljudi mogu se osjećati kao da im se uskraćuje sloboda na koju vjeruju da imaju pravo. To može dovesti do otpora pa i nasilja.
Primjer toga je prohibicija alkohola u Sjedinjenim Državama (1920.-1933.) dovela je do povećane proizvodnje i potrošnje ilegalnog alkohola. U nekim zemljama stroga zabrana pušenja dovela je do povećanja pušenja u tajnosti, te konačno istraživanja govore da je zabrana droge u mnogim zemljama dovela je do povećane proizvodnje i potrošnje ilegalnih droga.
Ipak postoji jako puno zabrana koje se danas koriste u Zakonima svijeta pa tako i kod nas. Jako je puno zabrana, vjerojatno i previše. A iako su neke nepotrebne, bitne su za očuvanje cijelog društva i društvenih normi - morala. Ako su jednostavno i jasno obijašnjene, zabrane su korisne je daju jasnu distinkciju između društveno-prihvatljivog ponašanja i onog koje to nije.
Svejedno, preporučam svima da zabrane koriste s oprezom. Prije nego što se donese neka zabrana, bilo bi najbolje usput razmotriti potencijalne kontraefekte.
