Najteža stvar kada sam bila dijete je što me nitko od odraslih nije razumio. Ako kažem nešto što sam vidjela ili čula nitko mi ne bi vjerovao. Također odrasli kada vide da dijete ima poštovanje prema odrasloj osobi oni misle da ga se dijete boji, ako se dijete srami onda opet misle da ga se boji. Odrasli okrenu sve kako oni hoće da njima bude smiješno, što djecu jako smeta. Odrasli vole djeci dodavati lažne osobine.
Teško je bilo i dohvatiti stvari na visokim policama bez stolice.
Ako sam uzela neki uređaj, na primjer daljinski upravljač ili mobitel (u to vrijeme je bila crno bijela Nokia na tipke) odrasli bi odmah počeli paničariti: "Ne znaš, potrgat ćeš, ostavi to"... ima stvarno jako puno stvari koje su mi jako smetale.