Prema prvoj i najpoznatijoj legendi, jedan je vitez prišao jednoj djevojci imenom Manda. Bio je jako žedan i rekao joj je: Mando, dušo zagrabi!" Od tuda dolaze imena "Manduševec" ("Manda dušo" ) i "Zagreb" ("zagrabi" ).
Druga legenda kaže da tko god popije vodu iz Manduševca će zauvijek ostati u Zagrebu.
Treća legenda govori kako je Manduša, kćer kralja Krešimira, imala čudesne moći nad vodom i pronalaska pitke vode. Manduša se zaljubila u bana Dobromira, ali kralj Krešimira je Mandušu obećao mađarksom kraljeviću Emeriku, zbog čega je Manduša danima tugovala. Otac joj se sažalio te joj je dopustio da je Dobromir prati do Emerika, no Emerik je iznenadno umro. Krenuli su natrag kući, ali su umirali od žeđi jer je bila ljetna suša. Manda je granom potražila vodu, a kada se grana zatresla na jednom mjestu, Manduša je uzviknula "Zagrabite!" Budući da je voda bila pitka i čista, odlučili su osnovati grad oko tog izvora vode i tako je nastao Zagreb ("Zagrabite!" ) i Manduševec (Manduša).
Fontana Manduševec još uvijek stoji na istome mjestu, a ponovno su je pronašli i otvorili krajem 80- ih godina 20. stoljeća.
