Pozdrav!
Svakako je teže donijeti takvu odluku, ako su se u braku rodila djeca, još je teže ako su djeca još mala. Djeca su ono nešto što će vas uvijek na lijep način povezivati s vašim (bivšim) supružnikom.
Tako da uz to što se trebate nositi s vašim osjećajima, tu su još djeca kojima treba objasniti i njih je potrebno pripremiti (vjerojatno više nego nas same). :/
Preporučila bih s djecom da se pokuša razgovarati i ići na to da će mama i tata biti sretniji ako neko vrijeme provedu odvojeno itd. Izbjegavati koristiti ikakve negacije dok se razgovara o toj temi s djecom (negacija tipa mama i tata nisu sretni zajedno).
Možda nam otežava to što pored toga što se sami moramo nositi s promjenom (na gore ili na bolje - ovisi kako gledamo na stvari, jer sve je dvosjekli mač) to što moramo sa time upoznati i naše prijatelje i obitelj itd. Nekad nam se radi toga čini sve još teže. Ali to nije tako, najbitniji smo mi i da smo sretni. Zašto živjeti u nekom odnosu koji više oduzima nego što pridonosi, ako imamo uvjete da odemo iz takvog odnosa - znamo što nam je činiti. Svakako ćemo više pridonijeti obitelji i zajednici kad smo sretni!
Općenito što se tiče količine depresije, koliko god se činilo da je lakše reći nego napraviti, ali sve je stvar u glavi. Uz to što je tu naravno bilo (možda još uvijek i je) ljubavi, tu su i navike koje smo stekli uz tu osobu itd. Ali izdržljivo je i može se. Misli i akcije preusmjeriti na svoju djecu, na sebe, na svoju karijeru. Možda se prisjetiti onog dobrog vremena dok smo mladi i solo . Svakako ne negirati ili odgurivati emocije koje će se javljati nakon razvoda, ali naučiti ih prihvatiti.
Imati na umu kad zatvorimo jedna vrata, druga (još i bolja vrata) se otvaraju. U svakoj nesreći možemo naći ono nešto što će nam ukazati da je to može najbolje što se može desiti za nas u tom periodu.
Staying positive doesn't mean to be happy all the time. It means that even on hard days you know that there are better ones coming.