Mnogi elementi civilizacije (time i agrokulture) postojali u “primitivnijim” društvima, ali bez stvaranja razarajućih elemenata.
Održiv suživot biljaka
Permakulturom su se bavila neka društva koja su uspješno oblikovala vlastiti okoliš kako bi bio što produktivniji. Osnovna karakteristika ovakvih društava je briga o okolišu. Po tome se razlikuju od lovačko-sakupljačkih skupina koje su uglavnom oportunističke i samo koriste što im priroda pruža.
I za razliku od civilizacije koja je uglavnom eksploatistička. Stalno izmišlja nove načine da iscrpi svaki resurs koji poznaje. Zato je permakultura daleko održivija. Ona ne guta sve pred sobom u stalnoj potrazi za „još“.
Primjerice, u Sjevernoj Americi najnaseljenije doline rijeka su izvorno bile šume hrane do dolaska europskih doseljenika. Prvi europski putopisci kada opisuju tadašnje krajolike istoka Sjeverne Amerike zapravo opisuju šume hrane. Kasnije, nakon protjerivanja ili istrebljenja domaćeg stanovništva, slijedi degradacija upravo tih šuma hrane.
Foto: Perforum