Na svakom kušanju vina postoji realna opasnost da stvari krenu u krivom smjeru. Ali, tu treba razlikovati vrste kušanja vina, a samim time i publiku koja na njma sudjeluje.
Ako pričamo o sajmu vina otvorenom za širu publiku, tu redovito bude više 'veselja' nego na nekim profesionalnim kušanjima. Ljudi plate ulaznicu pa je pokušavaju nadoknaditi brojem popijenih čaša, a to obično ne završi dobro. Nisu rijetki slučajevi i da pred sam kraj sajma, kad je 'veselje' na vrhuncu, a sajam se zatvara, dolazi do neželjenih scena jer neki gosti žele odraditi malo 'prekovremenog'. Moram naglasiti da je zadnjih godina na hrvatskoj sceni ipak došlo do određenih pomaka u vinskom bontonu posjetitelja tako da su takve situacije sve rjeđe.
Ako, pak, govorimo o profesionalnim vinskim kušanjima na kojima ljudi iz struke ocjenjuju vina ili kušaju radi edukacije, tu se vrlo rijetko dogodi da netko prijeđe granicu. I to ne zato što su ljudi iz vinskog svijeta bolje baždareni, nego su naučeni da vino na takvim kušanjima moraju – pljuvati. Ružno zvuči i nikome nije drago ispljuniti nešto oko čega se vinar trudio i što je fino za popiti, ali to je jedini način želimo li ostati pribrani nakon brojnih vina koja smo kušali.
I sami na svojim radionicama i vinskim putovanjima koja organiziramo promičemo odgovorno i umjereno pijenje vina jer, kao što je napisao Tin Ujević - Vino moraš piti tako da ti razbuđuje svijest, a ne da je gasi
Tomislav Tuđen, Croatia by the glass
