Prije 15 godina u Saboru u Hrvatskoj usvojen je Zakon o suzbijanju diskriminacije . On je imao i nekolicinu protivnika ali je donio optimizam i nadu u napredak i približavanju europskim vrijednostima.
Zakon o suzbijanju diskriminacije donio je velika prava uredu pučkih pravobranitelja i u suzbijanju diskriminacije veliki doprinos su dale i nevladine organizacije. Razvila su se i unapredila mnoga prava , anti diskriminacijska praksa i razvila se svijest o rodnoj i spolnoj ravnopravnosti.
Međutim pojavile su se druge neravnopravnost i i problemi: nestala je rodna i spolna neravnopravnost ali se pojavila neravnopravnost i nejednakost između generacija iz ekonomskih razloga, zatim pojavila se odsutnosti posla za mlade, mirovine za starije, slabija dostupnost zdravstvenih usluga zbog slabljenja javnog zdravstvenog sistema, ekonomska nejednakost i siromaštvo , regionalna nejednakost (na primjer razlika između života u Slavoniji i u zagrebačkoj županiji) zbog različitih prava koje mogu ostvariti.
Ovaj zakon iz toga razloga nije suzbio rasnu , nacionalnu, vjersku i drugu nejednakost. Neke nejednakosti su se ponovo pojavile . U tome ima ulogu i propaganda i stereotipi kao i politika na primjer opet je "na sceni" diskriminacija naroda srpske i romske nacionalnosti i drugih nacionalnih manjina
