Hmm ovisno u kojoj fazi sam; djevojčica, tinejdžerica i danas djevojka.
Sjećam se dok sam bila djevojčica, usrećivalo me da budem što više sama i nisam se trudila biti socijalna, dok je s druge strane moju obitelj to zabrinjavalo.
Kad sam došla u fazu tinejdžerice, tada me zaokupirala faza aktivnog treniranja, istraživanje i pronalazaka u tom sportskom duhu/svijetu. Dok s druge strane je opet to moju obitelj zabrinjavalo jer ne smatraju da je sportašica/sportaš kvalitetno zanimanje, te su mislili da će me trening odvući od srednje škole i fakulteta. Tek kad sam im dokazala da je izvedivo sve balansirati, tada su postajali zadovoljniji.
U trenutnoj fazi, djevojka/mlada žena, uveseljavaju me izlasci ili kada si bookiram raspored da me jedva i ima doma (ali i dalje to ne ide na uštrb vremena koje podarim familiji, dečku, sebi), jednostavno me usrećuje to kada si popunim raspored, danas moju obitelj i dečka takve stvari živciraju i ne uveseljavaju jer žele više vremena da provedem s njima.
Svaka faza donosi svoje čari, čini mi se (: