Što je nešto najgore što te smeta u tvojim godinama života?

Question

Što je nešto najgore što te smeta u ovim sada tvojim godinama života? U ovoj životnoj fazi.

Da li je to manjak radnih mjesta, previše ispita ili nedostatak energije? Ili nešto četvrto?!

Answer 1

Imam 20 godina i najviše što me smeta je balansiranje studija, posla, obitelji i prijatelja. Čini mi se kao da koliko god se trudila nikako da zadovoljim sve obaveze koje si postavim. Obitelj mi je na prvom mjestu, ali ne želim zbog njih odustati od studija kojeg volim. Također, obitelj mi ne može sve financirati, pa treba i raditi. A da totalno ne izludim svime time, tu su i prijatelji da me podsjete na sunčane aspekte života. Sad je samo problem organizirati sve to, da se ima vremena za sve i svakoga. Također za tu temu, užasno me smeta što mi se čini ko da je svima puno lakše. Ne znam jel se samo drugi drže bolje od mene, imaju manju problema ili bolje glume i skrivaju svoje probleme. Nemojte misliti da imam išta protiv drugih, to je više do mojeg samopouzdanja.

Answer 2

Definitivno prvo što mi pada na pamet je taj manjak radnih mjesta, ali i sve veći porast cijena(od hrane pa do nekretnina). Ne vidim kako bi se mladi ljudi trebali početi osamostaljivati prije nego što steknu neku veću ušteđevinu jer današnje cijene stanova niti su normalne niti realne. Veliki je pritisak današnjeg društva na osamostaljenje mladih, ali u trenutnoj situaciji zaista je jako teško nešto postići bez pomoći roditelja i bližnjih koji su spremni financijski uskočiti. Tu bi se isto htjela dotaknuti i teme obrazovanja i fakulteta. Mnogi za vrijeme ove pandemije imaju problema sa koncentracijom, motivacijom i željom da uopće nastave studirati. Znam i ljude koji su započeli studiranje jer je to bila želja njihovih roditelja, a ne njihova osobna. Teško se natjerati na nešto dugoročno(kao što je 5 godina studiranja) što ne vidite kao svoju vlastitu pobjedu.

Answer 3

Nešto najgore što me smeta u mojim godinama je velika neozbiljnost vršnjaka, koja dovodi do toga da nas društvo nikada ne shvaća ozbiljnima niti da smo ikada u pravu. Ne razumijem zašto mora postojati toliko velika razlika u tome da neki idu u velike ekstreme sa zabavama, i što je najgore od svega da su cijelo vrijeme ovisni o svojim roditeljima i ne mogu postati neovisni. Dok neki žive u samostalnosti i ozbiljnosti.