Najbolji primjer mog ''lošeg početka'' je bio faks. Vec sam negdje odgovorio na pitanje kako sam krenuo studirati na Ekonomskom sveucilistu u Dubrovniku. Ta godina je iskreno bila jedna od najgorih ako i ne najgora u mom zivotu. Jednostavno sam se opustio i nije me bilo briga za fakultet, vazda bi govorio ''sutradan cu to obaviti'' a na kraju nikad to ne bi ucinio.
Uvidjevši kako mi loše na fakultetu ide, negdje oko Ožuljka sam se odlučio ispisati, jer sam jednostavno vidio da ne ide, samo sam 3 kolegija prosao. Zatim sam odlucio riskirati, te upisati od sljedeće godine Libertas Međunarodno Sveučilište te se to isplatilo.Odlucio sam da cu raditi i doslovno crnčiti svako ljeto da mogu platiti taj fakultet (fakultet je privatan, i godina dođe oko 20000,00 kn). Mnogi misle da to funkcionira kao ''plati pa se rugaj'' što nije baš istina, treba se učiti.
I evo, da se vratim, to je bilo prije više od 2-3 godine, i sad sam treća godina, na rubu da završim prediplomski studij, tako da mislim da je to na kraju sve ispalo više nego odlično. Oću reći, vazda promislite kad je neka bitna odluka u pitanju, promislite dva, tri, cetiri ili cak pet puta oko nje, sto sam i ja ucinio.