DNS (eng. Domain Name System) je distribuirani hijerarhijski sustav Internet servera (skraćeno se jednostavno zovu DNS serveri iliti DNS poslužitelji) u kojem se nalaze informacije povezane s domenskim nazivima, tj. o povezanosti IP adresa i njihovih logičkih (simboličkih) imena.
Evo Vam jedan jednostavan slikoviti primjer: Tek uz pomoć DNS-a moguće dobivanje IP adresa iz simboličkih naziva koji se mnogo lakše pamte, npr. koristimo "webedukacija.com" umjesto npr. 192.168.0.1 (ovo je samo slikoviti primjer!).
Evo kada smo svi mi u doticaju sa DNS poslužiteljima...
Kada u web-preglednik unesete web-adresu, a zatim pritisnete ENTER, zapravo istog trena šaljete upit DNS poslužitelju. Ako je upit uspješan, web-stranica koju želite pogledati - otvara se. Ako nije, vidjet ćete poruku o pogrešci. Podaci o tim uspješnim i neuspješnim upitima pohranjeni su na privremenom mjestu za pohranu na računalu koje se zove DNS predmemorija (eng. DNS cache). DNS uvijek provjerava predmemoriju prije slanja upita bilo kojem DNS poslužitelju, a ako se pronađe zapis koji odgovara upitu, DNS taj zapis koristi umjesto slanja upita poslužitelju. To ubrzava slanje upita i smanjuje promet putem mreže i Interneta.
