Evo mog iskustva. Kao mala, bojala sam se pasa, čak i onih malih. Ne znam zapravo otkud mi taj strah jer nikad nisam imala nikakvo neugodno iskustvo sa psom, niti sam vidjela kako pas nekoga grize ili napada. Ipak čula sam neke priče o tome, a i moji su me upozoravali da ne diram pse na ulici i sl. Naravno, to je bilo iz dobre namjere, ali možda sam se zato počela bojati. Kad sam imala 7-8 godina, učila sam engleski u školi stranih jezika. Grupe djece nisu bile velike pa je učiteljica znala na sat dovesti svog malog, bijelog, čupavog psa. Bio mi je sladak, ali opet sam imala nekakvo strahopoštovanje prema njemu. Međutim, svaki put kad bi ga dovela, pas bi se smjestio baš ispod mojih nogu i tako je ostao cijeli sat. Tako sam se postupno navikla na njega, postao mi je drag, a onda sam se prestala bojati i ostalih pasa. Ipak, budući da živim u stanu, nikad nisam imala psa, pa ne mogu reći da znam s njima. Ali više ih se ne bojim i mislim da bih jednog mogla nabaviti psa ako bih imala mogućnosti.