Brinuti o tuđim osjećajima zaista nije lagano. Nekako je ljudima uvijek najlakše brinuti o sebi, druge povrijediti i otići, no to ne vodi do ničega.
Danas je to jako izraženo kada je sve u tehnologiji, ljudi se puno dopisuju, vide sve što drugi rade, objavljuju. Većina osoba se druži s nekim te joj bez puno razmišljanja okrene leđa jer je pronašla drugu ''popularniju'' osobu u društvu.
Mislim da ćemo o tuđim osjećajima najlakše brinuti tako da se postavimo na njihovo mjesto. Prije svakog novog ''koraka'' koji napravimo, svake riječi koju kažemo zastanemo i razmislimo dali mi to zaista mislimo ili samo toj osobi govorimo nešto radi drugih ljudi. Stavljajući sebe na njihovo mjesto razmisliti ćemo bi li mi voljeli da se to nama desi, da to nama netko kaže...
Trebamo saslušati drugu osobu, čuti što nam ona želi reći i pomoći joj. Dati joj istinski savjet. Bitno je da ta osoba shvati da smo uvijek tu za nju bez obzira na sve i onda će ona imati povjerenje u nas, reći nam svoje taje i ono što ju muči, ali isto tako i podijeliti sve svoje sretne trenutke s nama.
Ako tu osobu zaista volimo i želimo joj biti pravi prijatelj, brat, sestra... bitno je da uvijek budemo za nju u bilo koje doba, ali isto tako i ona za nas. Trebamo istinski željeti biti s tom osobom i tek onda ćemo i mi naučiti kako dobro slušati neku osobu i kako je ne povrijediti.