Iako se čini da je empatija nešto što je prirodno u nama i na što se teško može utjecati umjetnim načinima, to nije tako. Istina je da su neki ljudi jednostavno po prirodi jako empatični i mare za osjećaje drugih te se povezuju s tuđim osjećajima na osobnoj razini i pružaju razumijevanje drugoj osobi. Neki su prirodno u manjku empatičnosti, fiksirani su na svoje potrebe, a ako i nisu ne mogu i ne znaju kako pružiti razumijevanje i podršku drugoj osobi. Znala sam jednu osobu koja je imala najbolje namjere i bila je predivna osoba, ali nije znala tješiti osobu. Naime, kada bi netko plakao, ona bi samo došla do te osobe i rekla "nemoj plakati".
No, kako sam na početku navela, empatija se može razvijati. Potrebno je uložiti više truda u pomno razmišljanje o drugima i njihovim problemima i strahovima. Potrebno je zamišljati da se "nalazimo u njihovoj koži". Dalje je potrebno znati kako razgovarati s tom osobom i kako joj pomoći ili pružiti razumijevanje i podršku. Postoje mnogi članci i videi o toj tematici koje možete pogledati i pročitati. Jedan dobar savjet bio bi da čitate fikcionalne romane s kojima razvijate svoju maštu i povezujete se s likovima te ih možete iskoristiti tako da na njima vježbate svoje novonaučene vještine.