Izvorni govornici najbolje poznaju svoj jezik. Imaju širi vokabular, najbolje mogu naučiti 'sleng', a ono što je najvažnije je da imaju najprirodniji izgovor.
Budući da sam iz jezične gimnazije, mi smo u školi također imali i sate koje su održavali izvorni govornici 'lektori'. Dobra je stvar bila što nitko od njih nije govorio hrvatski, a kada je bila riječ o jezicima poput njemačkog, niti engleski im nije bio jača strana. Dakle, ta je nastava bila apsolutno uvijek u cijelosti na njemačkom, svako pitanje smo morali postavljati na njemačkom, a ako nešto nismo znali reči, morali smo se brzo snaći i nekako to objasniti-opet na njemačkom.
To je bilo odlično zato što smo se svi naviknuli brzo improvizirati kada razgovaramo s lektorom, potpuno izgubili tremu kada smo trebali nešto pitati na njemačkom- prvih dva tjedna svi mucaju i rađe šute ako nešto nije jasno, a nakon toga se svi opuste- što je vrlo bitno kod učenja stranog jezika.