Nisam iz Zagreba, ali živim vrlo blizu tako da sam prvih nekoliko potresa osjetila doma. Najgori je bio prvi koji me uhvatio dok sam spavala tako da me praktički bacio iz kreveta. Osim što se sve trese i teško je naći ravnotežu uz to dolazi onaj grozan zvuk koji prati potrese. Vjerujem da je kod mnogih taj zvuk izazvao još veći strah i psihozu.
Naravno, moje je iskustvo bilo puno blaže, ljudima su pucali zidovi, padale slike i rušio sav namještaj. Neki su ostali bez svojih nekretnina. Doživjeli su jedan od najvećih stresova koji se može doživjeti- ostali su na cesti, naravno dobili su privremeni smještaj, ali to je mala utjeha. Posebno kada su se ljudima koji žive u mjestima blizu epicentra kuće praktički potpuno srušile ili su više neupotrebljive.
Oni koji nisu doživjeli te razmjere gubitka i dalje imaju razloga osjećati strah od potresa posebno zato što potres ne dođe jednom i više ga nema. Nakon tog prvog (u većini slučajeva najjačeg potresa) dolazi serija malih koja traje mjesecima. Nikada se ne zna kada će neki od tih manjih potresa zatresti i,ako su malenog intenziteta, mnogi ljudi od njih strepe jer ih osjete i jer ti potresi vrlo lako mogu dokrajčiti nekretnine koje su preživjele prvi nalet jačih potresa sa manjim oštećenjima.
Tu ostaje i posao sanacije koji traje dugo. Po ulicama se vide razrušene fasade, većina dimnjaka samo što ne padne prolazniku na glavu, to nisu lijepe slike i sigurno ne izazivaju ugodne osjećaje kod ljudi.
Teško je to objasniti osobi koja to nije doživjela. Svi znaju da je to elementarna nepogoda i da mnoge države imaju problema s učestalim i jačim potresima od ovog koji je zadesio Zagreb, ali oni koji nisu doživjeli taj potres nisu doživjeli i strah koji s potresom dolazi.