Žele putovanja, uživanja, materijalna dobra i žele biti prihvaćeni. S godinama shvate da ti nije smisao života, a ako su mudriji onda shvate da su navedene stvari malo ili nimalo bitne u životu. Uživanje ne ispunjava, materijalno također, prihvaćanje je točka gledišta. Možete sasvim dobro funkcionirati čak i ako ste samo u dobrim odnosima s ljudima oko sebe i popričate nekad sa susjedima, čak i ako se ne posjećujete međusobno niti nazivate ikoga prijateljem. S godinama shvaćate da su najvrjednije stvari na svijetu besplatne, ali skupo je ostati bez njih. Zdravlje i psiha plaćaju najveću cijenu gubitka. Materijalno dođe i ode, ali što ako vlastitom glupošću izgubite jedine osobe kojima je stalo do vas? Jeste li sigurni da ćete opet naći takve? Jer ipak se normalni ljudi ne kupuju na garažnoj rasprodaji. Po meni, jako je siromašan čovjek kojem su milijuni na računu sve što ima. Sirotinja je to kojoj puno treba. Onaj koji malo ima i malo mu treba, taj ima jednu glavobolju manje. U mladosti je to mnogima teško shvatiti, a onaj koji shvaća obično bude izrugan kao čudak ili da ne kažem neku težu riječ.