Teškoće u učenju posljedice su genetskih i/ili neurobioloških čimbenika koji utječu na jedan ili više kognitivnih procesa povezanih s učenjem. Od 2015. do danas, prema Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju, specifične teškoće u razvoju javljaju se na područjima čitanja, pisanja, računanja, specifični poremećaj razvoja motoričkih funkcija (dispraksija), mješovite teškoće u učenju te ostale teškoće u učenju (aleksija, agrafija, akalkulija).
Istaknut ću karakteristike najčešćih.
- Diskalkulija – teškoća koja utječe na sposobnost osobe da razumije područje aritmetike i pamti matematičke činjenice. Tipične su pogreške zamjena brojeva, sporost u računanju, teškoće učenja tablice množenja…
- Disleksija – teškoća koja utječe na sposobnosti osobe u čitanju te se najviše manifestira netočnim i sporim čitanjem te slovkanjem. Tipične su pogreške nepoznavanje slova, preskakanje slova u riječi, miješanje slova…
- Disgrafija – teškoća koja utječe na sposobnost u pisanju i razvoju rukopisa te fine motorike, bez obzira na klasičan intelektualni i govorni razvoj. Tipične su pogreške zrcalno pisanje slova, izostavljanje slova, preskakanje riječi…
S navedenim teškoćama, čest je i poremećaj ADHD koji uključuje teškoće u koncentraciji i obraćanju pažnje, nekontrolirano ponašanje te hiperaktivnost.
