Najveća nepravda koju sam doživjela je kada me nisu primili u umjetničku školu.
Uz talent i ljubav prema crtanje i slikanju sam još i imala vježbe, tehničke, s bojama i kreativne.
Mislila sam kako će na prijemnon ispitu biti puno talentiranih osoba... no... oni nisu znali ni miješati osnovne boje, nisu znali smjestiti stvari u kompoziciju, ako je nešto tirkizno, oni su bojali ili u zeleno ili u plavo, a sjene i ostalo za njih je "Što je to?"
Prijemni se sastojao od nekoliko dijelova.
Kada je profesorica koja je pazila na prijemnom rekla "tko je gotov može ići kući" većina ih je odmah predala rad. Iako niskog samopouzdanja vidjela sam da sam najbolje napravila radove i profesorica koja je čuvala primjeni ispit je nakon što je uzela moj rad zastala i rekla "wow, ovo je prekrasno ". Radovi su trebali ostati na mjestu gdje su naslikani/nacrtani, tako da ocjenjivač može točno vidjeti kut i sjene, no samo su skupljeni u kuvertu pod šifrom.
Naravno nisu me primili zbog nepotizma. Što su mnogi također potvrdili da su doživjeli isto. Neki kažu da primaju one koji ne znaju crtati tako da ih oni iče po svome.
Druga nepravde je kada studentica na mom prvom fakultetu koja kaže da je Aristotel živio u 20. stoljeću, Jugoslavija je pala 2000. godine, Gutemberg je izumio ples i slično, dobila 4 i 5 kod jednog profesora, dok mi koji smo pročitali i naučili knjigu od 712 stranica i sve znali dobijemo 3.