Sadizam općenito označava uživanje u vrijeđanju, zastrašivanju, ponižavanju i mučenju ljudi, dok je u užem smislu psihoseksualni poremećaj kod kojeg se spolno zadovoljenje postiže nanošenjem boli, mučenjem i ponižavanjem seksualnog partnera. Pojam je prvi upotrijebio austrijski psihijatar Richard von Krafft-Ebing krajem 19. stoljeća, a pojam dolazi od prezimena francuskog pisca D. A. F. de Sadea koji je u svojim djelima opisivao upravo takve seksualne činove likova.
Sadizam najvjerojatnije proizlazi iz neuroloških poremećaja ili društvenih činitelja poput seksualnog zlostavljanja. Liječi se raznim psihijatrijskim metodama kao što su bihevioralna psihoterapija i farmakoterapija.
Ukoliko je poremećaj popraćen i patološkim uživanjem u boli i doživljajima poniženja, riječ je o sadomazohizmu.
U širem smislu, sadizam je jedna od uloga unutar nepatološkog sadomazohističkog odnosa. Odnos se, uz uzajamni pristanak, odvija između sadista i njegova komplementarnog partnera - mazohista. Ponekad dolazi i do zamjene uloga.
Ako se poštuju mjere sigurnosti, sadizam se ne smatra poremećajem, već dijelom dijelom kulture sadomazohizma, takozvanog BDSM-a.
Sadist je osoba koja uživa u nanošenju boli i ponižavanju drugih.
