Psihoanaliza, odnosno teorija ličnosti nastaje 1900. kada je Sigmund Freud (njezin začetnik) objavio svoje djelo "Tumačenje snova". Temeljni koncept ove teorije je nesvjesni dio ljudske ličnosti kao i mišljenje da ljudi nemaju mogućnost slobodnog odlučivanja (upravo zbog nesvjesnih sadržaja). Tijekom godina Freud je mijenjao i nadograđivao svoju teoriju kako bi dolazio do novih otkrića. Neka važnija otkrića su: psihoseksualni razvoj; shema psihičke strukture koja uključuje nesvjesno, podsvjesno i svjesno (ID, EGO i Superego); Edipov kompleks; transfer i kontratransfer i mnogi drug).
Psihoanaliza je prva vrsta psihoterapije razgovorom te se njome nastoji osvjestiti nesvjesne sadržaje koje imaju korjene u djetinjstvu osobe, koji se zatim rješavaju te se uspostavljaju novi, zdraviji načini funkcioniranja. Primarno se koristi za razumijevanje, prevenciju i liječenje psihičkih poremećaja. Glavna metoda kojom se terapeuti koriste su slobodne asocijacije gdje pacijent govori o svemu što mu pada napamet bez zadrški što omogućuje stvaranje poveznica i vodi do nesvjesnih nerazrješenih konflikata. Koriste se i razni načini interpretacije snova.