Question

Što je psihoanaliza i koje su metode njene primjene?

Answer 1

Psihoanaliza, odnosno teorija ličnosti nastaje 1900. kada je Sigmund Freud (njezin začetnik) objavio svoje djelo "Tumačenje snova". Temeljni koncept ove teorije je nesvjesni dio ljudske ličnosti kao i mišljenje da ljudi nemaju mogućnost slobodnog odlučivanja (upravo zbog nesvjesnih sadržaja). Tijekom godina Freud je mijenjao i nadograđivao svoju teoriju kako bi dolazio do novih otkrića. Neka važnija otkrića su:  psihoseksualni razvoj; shema psihičke strukture koja uključuje nesvjesno, podsvjesno i svjesno (ID, EGO i Superego); Edipov kompleks; transfer i kontratransfer i mnogi drug).

Psihoanaliza je prva vrsta psihoterapije razgovorom te se njome nastoji osvjestiti nesvjesne sadržaje koje imaju korjene u djetinjstvu osobe, koji se zatim rješavaju te se uspostavljaju novi, zdraviji načini funkcioniranja. Primarno se koristi za razumijevanje, prevenciju i liječenje psihičkih poremećaja. Glavna metoda kojom se terapeuti koriste su slobodne asocijacije gdje pacijent govori o svemu što mu pada napamet bez zadrški što omogućuje stvaranje poveznica i vodi do nesvjesnih nerazrješenih konflikata. Koriste se i razni načini interpretacije snova.

Answer 2

Psihoanaliza ili analiza psihe jest teorija koju je utemeljio S. Freud. To jest teorija koja proučava nesvjesne mentalne procese kod čovjeka. Njezino glavno usmjerenje i glavni cilj jest liječenje mentalnih oboljenja i poremećaja kod čovjeka. 

Kako ona analizira i promatra ljudsku psihu i traži uzroke svih mentalnih oboljenja, tako i razvija metode liječenja svakog od mentalnih poremećaja ili svakog ne normalnog mentalnog funkcioniranja. 

Glave značajke koje je Freud uveo su tumačenje snova i onoga što je u čovjeku nesvjesno, umjesto hipnoze kojom bi se došlo do onoga što je u čovjeku nesvjesno. 

Answer 3

Psihoanaliza je vrsta psihoterapije razgovorom koju je utemeljio Sigmund Freud 1885. godine.

Cilj psihoterapije je da se osvijeste psihičke smetnje nastale nerazriješenim unutarnjim konfliktima ili proživljenim traumama (osobito iz djetinjstva i iz odnosa s roditeljima). Razgovori se provode kroz duži vremenski period po tri do pet puta na tjedan sve dok se oštećen ego ne vrati u normalno stanje. No, valja naglasiti kako okidač psihičkih poremećaja mogu biti razna oboljenja.