Film "Sigurno mjesto" dočarava gledatelju dosta tešku i mučnu temu koju ipak autor s vremena na vrijeme uspijeva olakšati sporadičnim scenama usputnog humora. I hvala mu na tome.
Iako bez pravog životnog iskustva oko poznavanja događanja koja okružuju pokušaj samoubojstva (oko kojeg se vrti radnja filma), moram priznati da iskrivljena ljudska psiha koja vodi do svakojakih psiho-socioloških devijacija, zorno prikazanih u filmu - nisu mi strana. Upravo ta spora interakcija likova, napeto-smirena, u neizvjesnosti kada će eksplodirati, uz mnoga čekanja na odgovor, prati mnoge momente filma i budi osjećaje slične ili iste komunikacije sa pojedinim osobama iz mog stvarnog života. Tada misleći samo da takva međuljudska komunikacija je nešto što nije prirodno jer je nešto što nisam nikad doživio ranije uz prividni osjećaj da se događa samo meni, kroz film uviđam da sličan doživljaj psiho-sociološke devijacije doživljaju i mnogi drugi. Određene scene do u detalja seciraju dijalog "normalnog" i bolesnog.
Ako nitko, onda se barem redatelj i ja razumijemo. Ili barem mislim tako.
