Mislim da se može steći puno iskustva koje mlađem dijelu para može koristiti jednom kad stariji umre, a neizbježno je biologije radi. Zamislite mladu ženu koja se uda za atraktivnog starijeg muškarca. S godinama on je sve stariji, slabiji i bolesniji. Na kraju ona mu ona mijenja pelene paralelno kad i njihovoj bebi (beba se vodi na njegovo ime, o radu na crno ne bih sad). Prati ga za vrijeme njegove demencije, njeguje, brine o njemu. Slaže mu terapiju, vodi ga liječniku, čita njegovu povijest bolesti. Čak i da nije demencija u pitanju, postoji niz drugih bolesti s kojima se ona suočava. Konačan ishod znamo. Uzevši u obzir sve ovo, nameće se logičan zaključak da je na volonterskom poslu njegovateljice starijih i nemoćnih osoba stekla dovoljno kompetencija za otvaranje staračkog doma. Ako je pokojnik bio bogat onda to svakako neće biti prčvarnica od doma u udaljenom selu gdje će djedice i bakice dočekati jutro u svojim izlučevinama (koje bi bile obilnije da su adekvatno nahranjeni i napojeni za nabrijanu cijenu kojom vlasnici gule njihove obitelji). Bit će to elitni dom na dobrom mjestu, jacuzzi, bazen, posluga u sobu...nastavi niz.
Nastojim gledati s vedrije strane jer situacija nije vedra. Njoj je sad 25. Njemu 55. Za trideset godina ona će, ako povede računa o sebi, opet biti žena u formi i relativno privlačna. Nije tajna da se mnoge babe drže bolje od mladih. Njemu će u isto vrijeme biti 85. Pa si mislite kako će to izgledati. S tim što ucviljena udovica pokojnog Hugha Hefnera ima vremena još natući 30 godina staža kao direktorica staračkog doma. Ovoj našoj hipotetskoj od 50 bit će jako blizu doba za odlazak u mirovinu kad isprati svog mustanga u vječna lovišta, a što komplicira stvari oko otvaranja doma za starije i nemoćne. Samo da nije neki psihopat kalibra manolić pa da je nadživi. On je pokopao dvije.
