To sam osobno doživio xx puta, i tražio sam čak i neko stručno mišljenje, zašto me razgovor sa nekom osobnom psihički iscrpi, a pričali smo možda 45.minuta, dok, sa nekim osobama mogu razgovarati i par sati, i nemam taj osječaj. Treče je, da postoje osobe, kad ste recimo, totalno, bozvoljni, samo slušanje njihovog govora vas - totalno opusti. Stav ,,struke,, je da pojedine osobe ,,emitiraju,, negativnu energiju, i kad ste u komunikaciji sa istom - tema je nebitna - taj razgovor vas iscrpi i jedva čekate da se završi, dok nasuprot takvim osobama, postoje one koje emitiraju ,,pozitivnu,, energiju, pa čak do tog nivoa, da ta osoba nemora biti ni prisutna, več da npr. preko neta, slušate neku osobu, i vi se slušajuči zu osobu jednostavno - opustite. Da, ne pobrkamo stvari - ne radi se o osobama koje su neki tzv. motivacijski govornici (za mene je taj vid, čista prevara, i može se nešto poboljšati, slušajuči te osobe - ali, mislim da je to samo - auto.-sugestija) radi se o sobama i temama koje nemaju veze sa vašim životom - poslom, a, slušajuči ih osječate se pozitivno, jednu od takih osoba, koju često znam poslušati, je Dr. Semir Osmanagić - tema može biti bilo koja - ali ja osobno, osjetim opuštanje . Ove prve osobe, koje zrače negativnom energijom, treba izbjegavati, a ako se to nemože, ako vam je ta osoba npr, nadređena na radnom mjestu, razgovor treba svesti na što manji novo, i koliko sam iz prakse primjetio, pusti ti ih, da u svemu ,,budu u pravu, da se taj razgovor što prije završi. Ovo napisano nije samo moje mišljenje - več i osobni doživljaj.
