Imali smo zbog pandemije neku vrstu zatvora ili kucnog zatvora bolje receno. Tu se javlja dosada, napadi panike, histerija naročito kod klaustrofobicnih osoba. Ljudi su morali naglo promjenit rutinu i prilagoditi se na totalnu promjenu gdje se mnogi ne snadju i mnogima to tesko padne. Nema one radosti da s nekim covjek progovori, da udahne svjez zrak i osjeti olakšanje, da ode u prirodi na izlet. Mjesto toga su 4 zida, nenaviknut zivot, dosada, tenzije, nemogućnost rasterećenja ni njega od takve atmosfere sto jos vise uznemiri ljude a i po statistikama povećao se broj femicida tokom te izolacije
Kao da nad nama vrse psihološki i zatvorski eksperiment