Na ovo je pitanje teško odgovoriti jer se svi s prekidima nosimo drukčije. Neki ljudi preferiraju biti sami, ne žele o tome razgovarati i ukoliko netko izrazi tu želju potrebno ju je poštovati. Naravno, bilo bi lijepo s vremena na vrijeme provjeriti je li ta osoba promijenila mišljenje i ukoliko je, pozvati ju na piće, druženje ili neki drugi oblik izlaska kako biste provjerili kako se osjeća.
Ukoliko osoba ne želi biti sama već razgovarati, smatram da bi iskren i otvoren razgovor mogao biti dobar početak oporavka. Sve te izjave 'ima još riba u moru' i napij se' meni osobno nikad nisu pomogle niti sam ih ikada predlagala drugima. Mislim da je najbolja opcija takvu osobu odvesti na neko mjesto za koje znate da voli. To može biti shopping, neki jednodnevni ili vikend izlet, odlazak u kino ili bilo što drugo što znate bi im moglo na nekoliko sati/dana koliko toliko odvući pozornost od njihovog problema.
Također, smatram da je jako važni dati do znanja toj osobi da nije sama, da ćete ju saslušati i biti njezino rame za plakanje ukoliko to želi. Lijepo je znati da se imate na koga osloniti u teškim trenucima, pa čak i onda kada nam ta osoba ne može zapravo pomoći.