Na svu sreću nisam do sada imala takvo iskustvo sa ljudskim životom, ali kada sam bila dijete u rukama mi je uginuo ljubimac. Bio je to kunić, podosta mlad i naizgled zdrav, što je gubitak činio još strašnijim jer si nisam znala objasniti zbog čega joj se to moralo dogoditi. Osjećaj je grozan, pokušavate nešto napraviti, iako znate, čak i u takvom groznom trenu, da se ništa ne može učiniti. U tom trenutku sam bila u šoku, nisam se uspjela odmah pokrenuti, nisam znala koga zvati i kako se ponašati prema životinji koja mi umire na rukama. Nakon što je sve bilo 'gotovo', tek tada sam uspjela pustiti emocije, izbaciti šok koji me pogodio i na bilo koji način reagirati. Grozan osjećaj i iskustvo koje ću vjerojatno pamtiti do kraja života, ali pokušavam o tom slučaju ne razmišljati toliko često.