Ne bih rekla da nužno postoje dobri i loši ljudi. Naravno ima izuzetaka, ali prije bih rekla da je tu stvar postavljanja granica.
Svi imamo svoju energiju koju više ili manje uspješno usmjeravamo na vlastite ciljeve. Brojni ljudi za koje smatramo da su dobrice to ne znaju. Zato ih "zli" ljudi iskorištavaju i čim vide da im to pali, nastavljaju se družiti s dobrim osobama (tj. biti priljepci).
Ali svi u nekom trenu idemo testirati koliko možemo dobiti od druge osobe, koliko na nju možemo računati i u kojim stvarima joj se povjeravati. Samo što "zli" ljudi ne razmišljaju nužno o tome da je ta "dobra" osoba isto samo to - osoba poput njih.
Tu ulaze i različite karakterne osobine, ali nekako sam stekla mišljenje da su ovi "zli" takvi u našim očima samo zato što nisu razvili empatiju i ne razmišljaju o tome da ne bi bilo fer natovarivat druge sa svojim problemima. No takvi su obično jer njih muče neki drugi, veći problemi s kojima se možda ne znaju nositi ili čak ne razumiju da ih nešto toliko tlači da su zli prema drugima.
Naravno, to ne treba značiti da iz suosječanja trebamo sve raditi za njih. Treba naučiti postavljati osobne granice - čak i pod rizikom da za nekog više nismo dobrica.