Da li je uobičajeno da nekad osjetimo da smo "ovisni" o osobi s kojom smo živjeli određeni dio života?

Question

Da li je uobičajeno kod ljudi da nekad osjete da su "ovisni" o osobi s kojom su zajedno živjeli određeni dio života u prošlosti?

Answer 1

Nakon što osoba dulji niz godina svaki dan i sve slobodno vrijeme provede s jednom osobom, ona na neki način postane ovisna o njoj. To se sve može pridodati i tome da se jednostavno naviknula na tu osobu. Život s tom osobom joj je postao navika (ne nužno u lošem smislu). S tom određenom osobom ona je preživjela mnoge sretne, ali i tužne trenutke. Njoj se povjeravala i njoj je vjerovala...

No kada dođe do prekida suživota s određenom osobom to je naravno teško. Svi se na različite načine bore s time, no u konačnici svima ona druga osoba nedostaje iako zna da je to najbolje za sve. Jednostavno nije lagano promijeniti svoje navike koje su uključivale određenu osobu u potpunosti. Teško je nakon duljeg perioda priviknuti se na samostalni život ili jednostavno na život bez te osobe. 

Najčešće ljudi osjete ''ovisnost'' i nedostatak te osobe kada čine neke stvari koje su do tada uvijek radili s tom osobom. Naravno da ih sve te sitnice prisjete na tu osobu. Ali tada se jednostavno moraju potruditi nastaviti dalje, te promijeniti te navike u neke druge koje će činiti na svoj način. S vremenom će i ''ovisnost'' prestati, a u život možda ući i netko drugi. 

Answer 2

Ovisnost je moguće razviti vezano uz mnogo stvari koje proživljavamo. Od one klasične ovisnosti o opijatima, neke modernije bile bi ovisnost o hrani, mobitelima i ljudima.

Postoji razlika između psihičke i fizičke ovisnosti. Kada ljudi redovito konzumiraju jaču drogu (npr. heroin), onda im se tijelo navikne na tu supstancu i kada ju prestanu konzumirati tijelo se oštro bori protiv toga. Postane mu teže funkcionirati normalno.

Kada govorimo o psihičkoj ovisnosti, to se već više veže uz navike koje smo imali. Kada pričamo o ovisnosti o mobitelu, nema fizičkih posljedica kada pokušamo smanjiti, već se javljaju nervoza, tjeskoba i drugi slični simptomi. To se događa zato što u trenutcima kada smo koristili mobitel ne znamo što bismo drugi radili, nemamo alternativu kako provoditi vrijeme osim na mobitelu. Isto tako se događa kada se razvije ovisnost o ljudima.

Kada sa nekim živite dulje vrijeme, ta osoba vam postane dio dnevne rutine. U suživotu se razvijaju mnoge zajedničke navike npr. ako ste svako jutro skupa pili kavu ili svaku večer skupa gledali neku emisiju.

 Kada odjednom ta osoba izađe iz vašeg života, velik dio stvari na koje ste bili naučeni nestaju. Navečer se osjećate izgubljeno jer ne znate kako bi provodili vrijeme dok npr. gledanje iste te emisije bez te osobe se čini previše bolno. Također, ni kava ujutro više nije ista jer nema njenog glasa, pogleda, dodira i općenito vam nedostaje ta prisutnost. Takvu ovisnost moguće je pobijediti s time da si date malo vremena da žalujete, međutim treba se čim prije uzdići iz tuge i stvarati nove, samostalne navike. Također, istraživanje Vaših interesa (koji su samo Vaši) će vam pružiti utjehu i dokazati da ne trebate tu osobu kako bi vam život bio ispunjen.

Ukratko, da moguće je postati ovisan o nekoj osobi. Iako se tu radi samo o navici, ne znači da iskustvo gubitka te osobe neće biti bolno i teško za Vas.

Answer 3

Privrženost bliskim ljudima u ljudskoj je prirodi oduvijek, stoga ne čudi koliko se lako vezati za ljude s kojima dijelimo dobre i loše svakodnevne situacije. Kada nas ljudi kojima smo privrženi napuste, odu od nas ili smo od njih razdvojeni spletom životnih okolnosti, javlja se uobičajen osjećaj samoće. Činjenica da smo odjednom ostali bez dragih nam ljudi, osjećaj napuštenosti i nostalgija za prošlim vremenima dovode do svojevrsnog osjećaja ovisnosti - mislimo da ne možemo nastaviti dalje bez tih istih ljudi. Takva "ovisnost" može se prevladati, baš kao što se i osjećaj samoće i nostalgija za nečime što je završilo mogu nadvladati. Ukoliko se radi o odlasku bliske nam osobe u neki drugi kutak svijeta, uvijek postoje društvene mreže i sva čuda suvremene tehnologije koja nam omogućavaju svakodnevnu komunikaciju. Ako se pak radi o trajnom prekidu odnosa s dotad bliskom osobom, u prevladavanju "ovisnosti" pomaže razgovor s prijateljima, nekim drugim bliskim osobama ili po potrebi sa stručnjacima poput psihologa. Isto tako, važno je posložiti razmišljanja u vlastitoj glavi, gledati na situaciju s pozitivnije strane i pokušati shvatiti da stvari uvijek idu svojim tokom i da se sve posloži onako kako se treba posložiti. 

Answer 4

Prirodno je željeti ljubavni, intiman  ili samo prijateljski odnos s drugom osobom. Socijalna smo bića te nam svima treba određeni osjećaj emocionalne topline i privrženosti, ali ljudi kao vrsta skloni su ovisnostima. U situacijama gdje se osjećamo sretno i gdje nam je ugodno, naš mozak ispušta pregršt hormona(dopamin, serotonin), različitih kemikalija koje nam puštaju adrenalin u krv i osjećamo se kao da je svijet naš, te taj osjećaj povežemo s osobom, i time postajemo ovisni. Ako to traje određen period vremena, te naglo prestane, uđemo u fazu "apstinencijske krize" kao da se radilo o drogama.

Prije bih rekla da ne postajemo ovisni o samoj osobi, već o osjećajima i euforiji koju osjećamo kada smo s tom osobom.

Time se razvija nezdrava veza između osoba, a može se javiti u bilo kakvom odnosu (najčešće odnos majka-dijete, ali vrlo često se javlja u romantičnim vezama) te ta ovisnost uzrokuje nepovjerenje, nesigurnost, napetost i paranoju te osobno smatram da to ne vodi ničemu dobrom.

 

Različiti ljudi mogu nam pružiti različita iskustva te ne vidim zašto se ne bismo okružili ljudima koji nam mogu pružiti raznolike stvari, umjesto da se uhvatimo za jednu osobu i od nje očekujemo sve. To na kraju krajeva guši i ovisnu, i ovu drugu, "ne-ovisnu" osobu u odnosu.

Answer 5

Naravno da je, na nama je samo hoćemo li se postaviti pasivno i nazvati to ovisnošću o osobi ili aktivno i nazvati to navikom na osobu. Malo je teže razlikovati to dvoje ako nam je ta osoba možda po prvi put podarila te neke trenutke i osjećaje koje do tada nismo imali prilike iskusiti i osjećati. (prokomentirat ću Vaše pitanje za slučaj odnosa između muškarca-žene, cure-dečka). 

Ali kao i svaka ovisnost, svaka navika i ta se može s vremenom razbiti. Nije ugodno iskustvo, prekinuti dublji odnos s nekim, ali svakako iz toga odnosa obje strane izlaze kao pobjednici jer su bogatiji za jedno iskustvo.

Zato je bitno ne potiskivati osjećaje i misli, razgovarati svaki puta o tome kada dobijete potrebu, ili ako jednostavno imate potrebu vrisnuti - vrisnite. Taj period većina provede u novim izlascima i novim upoznavanjima iako je nešto najbolje, koliko god se u tim trenucima činilo najteže, napraviti odmak od toga i naučiti uživati i slaviti svoje vlastiti društvo. 

Osobno mi je dugo trebalo da spoznam da jedina osoba koja će uvijek biti tu (pored mojih roditelja) sam ja sama sebi, jedinica sam pa je lakše možda tako nešto si postaviti u glavi, ali kad se to savlada, vjerujem da idući dolazak/odlazak osobe u/iz našeg života neće utjecati na našu sliku o našoj sreći.

Answer 6

Prirodno je, da li je uobičajeno nije, to bi značilo da vam ta osoba nedostaje u vašem životu, stvari o kojima smo ovisni nam nedostaju i imamo potrebu stalno ih vraćati a to nije pozitivno ako ste prekinuli s tom osobom i više niste sa njom, prekidi se dogadaju s razlogom. Trebate dobro razmisliti da li ste tu osobu preboljeli i što želite u životu jer u ovoj situaciji to ne znate i bit ćete više sretni kad poradite na tome da znate.

Answer 7

Ne mislim da je uobičajeno da ljudi osjete da su ovisni o nekome već da je to normalna ljudska reakcija. Kad neko pa i kratko vrijeme provedemo u lijepom i toplom društvu s nekim (može se raditi i o godinama prijateljske ili dr. veze) lako se razvije jaka povezanost s tom osobom. U toj je situaciji normalna pojava ovisnosti o nekome, o nečijoj blizini, mišljenju, pomoći... Svi smo to iskusili nekada u životu, pa makar i kad smo se prvi puta udaljili od roditelja i morali se sami o sebi brinuti.

Answer 8

Stručnjaci objašnjavaju kako se emocionalna ovisnost rađa iz osjećaja nesigurnosti koji potječe iz djetinjstva. Ako smo, u dječjoj dobi, doživjeli traumatične situacije, primali od roditelja premalo ljubavi ili previše ljubavi koja nas je gušila, ili pak bili izvrgnuti neodgovarajućem odgojnom sustavu (zabrane, ušutkavanja ili naprotiv pretjerana dopuštenja), to je moglo ostaviti trag - nepoštivanje samoga sebe, osjećaj nesamouvjerenosti i zbunjenosti. U odrasloj dobi, osobe koje „naginju" emotivnoj ovisnosti, brzo će shvatiti kako postoje obrasci ponašanja koji privremeno smiruju određene nedostatke, tjeskobu, strahove i patnje. Malo pomalo, takva ponašanja postaju vrsta refleksa i potrebe - oblik „auto-terapije" protiv depresije.

 

Načelo je da ništa što ne možemo otpustiti, ne možemo dobiti. Ili drugačije rečeno, da ono što moramo imati po svaku cijenu je samovolja, tako da ako i dobijemo željeno to neće biti ono što smo željeli. To kod ovisnosti znači da ako drugu osobu prisilimo da nam da ljubav, to neće biti ljubav, jer ljubav i prisila nikada ne idu zajedno. Ljubav se može samo slobodno dati. Dakle: "Moraš me voljeti i dati mi ono što trebam." je prisila i mi tako ne možemo dobiti ljubav. Tako ne dajemo drugim ljudima pravo da izaberu koga će voljeti i prihvatiti. Čak im ne dajemo pravo da pogriješe, a da ih zbog toga ne odbacimo. Tu slobodu želimo za sebe, ali je ne želimo dati drugima. Tad se ne možemo niti konstruktivno obraniti, jer emocionalno drugima ne dajemo to pravo.

Answer 9

Ovisnost je bolest. Ovisnost o osobama također. Što prije sebi priznaš da imaš problem s ovisnošću o osobi, veće su ti šanse za izlječenje. Makar ti organizam nije kontaminiran za razliku od drugih ovisnika (osim kod onih kojima je objekt ovisnosti prenio bolest ili ih svojim ponašanjem doveo do psihosomatskih bolesti). Svakako je jedna od lakše lječivih ovisnosti. Meni osobno je nezamisliva. Može se cmoljiti, žaliti, sjećati i sve je to ljudski, ali za trajno se ukopati nikako nije dobro.