Prema mom iskustvu, prijateljstva su se hladila radi neiskrenosti, radi nerazumijevanja, radi namjernog nabijanja negativnih osjećaja. I uglavnom prijateljstva koja sam vukla iz djetinjstva su ona koja su pukla. Nedavno sam razmišljala o tome baš haha. Ali moguće da se to desilo jer kao djeca, što se tiče pogleda na svijet, startamo od istog (kroz igru, kroz mala društva, itd.) kako se razvijamo i rastemo, u nekim slučajevima, dolazi do jednostavnog razilaženja. I u tome nema ničega lošeg.
Iako se nikad nisam susrela s prekidom prijateljstva kao takvim, uglavnom bi se osjećaji zahladili i druženja ne bi više bila toliko intenzivna i bond bi polako nestajao. I dalje bi kad bi se sreli pozdravili i ponekad produžili na kratku kavu.
Dok sad dok sam odrasla (ako ćemo kronološki haha), primjećujem da prijatelje stvaram u krugovima koji me interesiraju i okružujem se ljudima koji me u tom području mogu povući da se još više angažiram oko nekih stvari. Ovo sada ispada kao da sam profiterka haha, nikako, sve se dešava spontano. Danas najjaču prijateljsku povezanost imam s par ljudi s fakulteta, nadopunjavanje u većini polja u životu, razumijevanje, trudim se takva prijateljstva njegovati i održavati.
Na kraju krajeva svi smo različiti, i uvijek sam sanjala imati ono društvo par prijatelja s kojima sam odrasla i s kojima sam prošla trenutke najvećih ludorija, sreće, tuge, smijeha, itd. Ali svakom drugačije padne grah i to ti je tak'