Najkraći odgovor je taj da jedno gotovo uvijek utječe na drugo, a vrlo se lako dogodekomplikacije.
Privatnost je nešto što je samonaše, ono što nam pomaže da pobjegnemo od problema i stresa koji su nam uzrokovani. Poslovno je nešto u čemu želimo uspjeti, što želimo razvijati i što nam donosi dobit.
Recimo da imamo dva najbolja prijatelja. Često se druže, rekreacijski se bave nekim sportom zajedno, imaju zajedničke interese koji ih povezuju te si pružaju podršku kada je to potrebno. Počnu raditi u istoj firmi, gdje je jedan na višoj poziciji a drugi na nižoj. U ovakvoj situaciji se mogu provlačiti pitanja poput povišice, bonusa, slobodnih dana i općenito traženje ikakvih povlastica od više pozicioniranog. Sada dolazi do problema: u svakom poduzeću je vrlo neprofesionalnu nekome pružati poseban tretman bez da ga je ta osoba zaslužila poslovnim postignućima. Na to se gleda kao minus, dolazi do nepovjerenja i nezadovoljstva među drugim zaposlenicima i samim time se smanjuje njihova efektivnost i profit tvrtke. S druge strane, niže pozicionirani prijatelj se može naljutiti, a time se gubi njihova povezanost i njihovo privatno vrijeme za odmor duše postaje ratna zona u kojoj je stres još i veći nego na poslu. Samim time se svatko od njih osjeća nezadovoljno, nesretno i neispunjeno.
Privatno i poslovno u rijetkim slučajevima pružaju dobru kombinaciju, iako sam osobno na fakultetu učila o jednom bračnom paru koji su zajedno osnovali tvrtku te je ona uspješna. Ovo je taj primjer:
https://getout.events/founders/
Ipak, činjenica je da bi privatno zaista trebalo pružati na neki način oazu mira, gdje se pokušavamo ostvariti kao osobe, a poslovno gdje želimo učiti i ostvarivati svoj "intelektualni potencijal".
