Osuda je skoro pa instinktivna reakcija prvog dojma. Čovjek mora imati pravu osobnost da izbjegne osuđivanje ostalih ljudi, osobito na prvi dojam. To mogu biti fizičke mane, odjeća, frizura, parfem, način na koji netko govori, naglasak ili jednostavno nečiji karakter.
Zbog toga se ljudi trude ostaviti dobar dojam na prvu, jer je prvi dojam ono čime većinom pamtimo ljude. Vjerujem da nikada ne bismo trebali osuđivati ostale ljude jer nikada ne znamo kroz što prolaze, kakav im je dan, što im se događa u životu. Tako da, ukoliko je netko koga ne znate bezobrazan prema Vama ili Vam nešto ružno odbrusim probajte ne uzimati k srcu jer je možda upravo saznao neku lošu vijest, kao otkaz na poslu, smrtni slučaj ili nešto treće.
Ukoliko osuđujemo tuđi život, način na koji netko živi, bilo to skromno ili rastrošno, nije na nama da osuđujemo jer ćemo si oduzeti puno energije na posao koji nije naš niti se nas tiče. Ljudima bi bilo puno lakše kada bi rekli 'drago mi je zbog njih' i nastaviti sa svojim danom, jer ti ljudi će nastaviti živjeti onako kako žive bez obzira na tuđe mišljenje, a tako bi i trebali.
A ukoliko smo se mi našli u situaciji osuđivanja, zaista bi trebali naučiti ne obazirati se jer ljudi će uvijek imati svoje mišljenje, samo će ga neki zadržati za sebe, a neki neće. Ne možemo nikoga kontrolirati, nego samo nastaviti onako kako mi to želimo i razumjeti da nismo svi isti. No, ni pod koju cijenu se ne bi trebali mijenjati zbog tuđeg mišljenja.