Točno, to je prava rupetina u važećem zakonu. U prethodnom Zakonu o zaštiti potrošača (NN 79/2007) točkom 1. članka 12., bilo je decidirano određeno da Trgovac mora za prodani proizvod, odnosno obavljenu uslugu potrošaču izdati račun koji mora biti točan, neizbrisiv, jasan, vidljiv i čitljiv u papirnatom ili elektroničkom obliku. Dakle, kratko i jasno. Kako je ta odredba članka imala obvezu izdavanja točnog računa, interesni lobiji uspjeli su u novom Zakonu o zaštiti potrošača (NN 41/2014) tu obvezu ukinuti. Za takvu odluku, možda opravdanja ima u trgovačkim centrima, gdje se ispravnost računa može provjeriti na licu mjesta, ali nema i za teleoperatore koji uz današnju IT-tehnologiju digitalnog obračuna i ispisa računa, imaju dovoljno vremena za ispis točnog računa. Dobivanjem neispravnog računa, te propisanom procedurom ispravljanja istog, potrošača se dovodi u neugodnu, zahtjevnu, pa i kompliciranu proceduru.