Štednja može biti samo jedan od tih faktora, a može biti i produkt svih navedenih.
Način štednje ovisi o onome što imate, standardu koji ste si navikli pružiti, onome što ste spremni žrtvovati i cilju kojeg želite postići.
Neki ljudi štede od viškova koje ne mogu potrošiti, što ne zahtjeva ni žrtvu, ni štedljivost u pravom smislu riječi, ni financijsku pismenost, već je samo produkt visoke plaće.
Neki pak jednostavno dobro raspolažu vlastitim resursima, imaju posložene prioritete, što bi vi rekli financijski su pismeni, znaju održati standard života i odijeliti za štednju.
Takvu kategoriju možemo i povezati s ovim "urođeno štedljivim", makar takva vrlina ne zahtjeva posebnu financijsku pismenost već samo osnovnu životnu odgovornost i sagledavanje neke šire slike.
Neću duljiti spominjanjem da to može graničiti sa škrtošću, jer to već spada i u gramzljivost, a ne štednju.
Svi ti pojmovi su relativni i međusobno se isprepleću, a ovise i o situaciji i cilju.
Npr., ljudi nisu u stanju svaki mjesec odvojiti za neki cilj koji nije neodgodiv , ali su u stanju dignuti kredit i tek kad je prijetnja vraćanja istog u pitanju, nađu način da uštede istu tu količinu novaca.
Sve je stvar prioriteta.
