Smatram da je to jer se vremena mijenjaju. Danas ljudi žive puno slobodnije i (najčešće) se što kasnije u životu odluče vezati za drugu osobu. Samostalniji su i pridaju veću važnost drugim sferama života. Ljudi su sada više usmjereni na karijeru i osobni uspjeh te se ne baziraju toliko na ljubav i osnivanje obitelji. Jednostavno uživaju dok su mladi i ne vežu se za prvu osobu koju vide, nego su strpljiviji i čekaju nekog tko je dorastao njihovim standardima.
Nalazimo se u drugačijoj situaciji od one u kojoj su se nalazili naši bake i djedovi ili čak i roditelji. Prije je bio cilj što prije naći partnera i osnovati obitelj. Istina, prije je bilo manje rastava braka i prekida, ali smatram da to nije zbog toga što su ljudi bili sretniji u vezama, nego jer to nije baš bilo moguće. Kada je dvoje ljudi stupilo u brak, rastava (većinom) nije dolazila u obzir jer su ljudi svugdje oko sebe viđali druge koji, unatoč svim nedaćama i problemima, ostaju zajedno. Uz to, budući da je tada bilo uobičajeno da muževi uzdržavaju žene, one često nisu mogle napustiti loš brak jer su bile financijski ovisne o mužu.
