Kada pričamo o ovome slučaju čini mi se da postoje dva tipa zagrebačkih roditelja, a to su oni koji teže onome što oni nisu imali, odnosno onome što nisu bili te oni koji očekuju da njihova djeca budu uspješna poput njih. Djeca u Zagrebu često imaju nekoliko izvannastavnih aktivnosti (neki instrument, sport itd...) te se očekuje od njih da imaju 5.0 u školama, više-manje kako bi se njihovi roditelji mogli pohvaliti pred svojim prijateljima. Nažalost, djecu se često uči da 5.0 u osnovnoj školi donosi uspjeh u srednjoj školi, a 5.0 u srednjoj školi donosi uspjeh na fakultetu i tako dalje. Vjerujem da postoji određeni postotak djece koja nisu forsirana i jednostavno im ide "sve od ruke", ali isto tako mislim da se od velikog dijela djece očekuje da budu odlikaši i to im se usađuje od najranijih dana te ih se ne uči da ganjaju neke stvari koje ih zanimaju već samo ocjene. Također, smatram da djeca jednostavno nisu dovoljno samostalna jer roditelji s njima pišu zadaće te uče s njima do osmog razreda osnovne škole, a možda i dalje. (Ovdje ne ubrajam roditelje koji se bave sa svojim djetetom koje ima poteškoće u razvoju i sl.) Mislim da je to najviše izraženo u Zagrebu zbog veličine grada, ali i zbog klime koja prevladava, a to je da je Zagreb prvi grad u državi u svemu, pa tako mora biti i u broju odlikaša.