Što se tiče slučaja u kojem je za nenošenja zaštitne maske u vrijeme COVID pandemije uporabljena sila na ocu tijekom policijskog postupanja, pa čak i uz prisustvo njegovog maloljetnog sina, Europski sud za ljudska prava donio je odluku kojom je utvrdio da su zahtjevi podnositelja bili nedopušteni.
Dakle, u lipnju 2020., otac (prvi podnositelj zahtjeva) i njegov maloljetni sin (drugi podnositelj) ušli su u vlak bez zaštitne maske, suprotno odluci Stožera civilne zaštite koja je nalažila nošenje maske u javnom prijevozu. Kada je osoblje vlaka i pozvani policijski službenik zatražili od oca da stavi masku ili napusti vlak, on je to odbio, stavivši je tek kada su mu prišla još dva policajca. Budući da se i dalje odbijao iskrcati, policijski službenici su primijenili silu kako bi ga iznijeli iz vlaka, a zatim su protiv njega pokrenuli prekršajni postupak.
Europski sud je zaključio da je primjena sile bila nužna zbog očitog otpora oca, koji se oglušio o naredbu da napusti vlak. Ocu nije nanesena nikakva ozljeda, a sila nije bila pretjerana ili nerazmjerna. Nadalje, sud je ocijenio da otac nije izvršio kritičku prosudbu svojeg ponašanja i da domaća tijela nisu bila dužna provesti istragu o njegovim navodima o zlostavljanju od strane policije.
Što se tiče maloljetnog sina, Europski sud je utvrdio da je policijska intervencija bila spontana i izazvana odbijanjem oca da poštuje zakon. Unatoč nedostatku planiranja operacije, policijski službenici su pažljivo postupili s prisutnim djetetom, upozoravajući oca da će upotrijebiti silu pred djetetom ako bude potrebno. Sin je ostao uz oca tijekom postupanja, a u policijskoj postaji mu je pružena adekvatna pažnja.
Europski sud je stoga u ovom slučaju odbio prigovore na temelju članka 3. Konvencije kao očito neosnovane u vezi s primjenom sile nad ocem i postupanjem prema sinu.