Mislim da je sve u iskrenosti prema vlastitom ja i hrabrosti. Osjećaj tjeskobe kad idemo na posao, dosađivanje na radnom mjestu, gubitak energije i kreativnosti s onim što radimo trebalo bi shvatiti kao veliki problem. U tom slučaju razmišljati i suprotno, o tome što bi nas veselilo, što bismo radili da imamo u rukama čarobni štapić. I onda u tom smjeru početi vlastitu promjenu. To je prvi korak iza kojeg naravno dolazi i drugi. On se odnosi na hrabrost da napravimo taj prvi korak, da 'skočimo' u novi poslovni izazov, u novu priliku da pokažemo što sve možemo i znamo. Tada dolazimo do toga da na posao idemo sretni i da volimo ono što radimo.