Question

Koje su posljedice dugotrajne samoće u životu u velikom gradu kod nas kao što je Zagreb ili Split? Zanima me sa sociološkog odnosno psihološkog stajališta.

Answer 1

Što više ljudi živi oko vas, to se osjećate osamljenije. Možda nije baš logično, ali je istinito. Što je kod ljudi veća svijest pripadnosti određenoj grupi nego svijest vlastite individualnosti, osjećaj napuštenosti doživjeli bi samo onda kada bi bili odvojeni od te grupe što se ipak nije često događalo u ranijem vremenu.

Prema pisanju znanstvenika, usamljenost može imati utjecaj na čovjekovo zdravlje jednako kao kod društvenog čovjeka koji puši 15 cigareta dnevno. Čovjek osjeća da nije u harmoniji s ljudima, imaju osjećaj da se nemaju kome obratiti. To dovodi i do pretjeranog negativnog razmišljanja, kao i pojave anksioznosti te depresije.

Nakon određenog vremena čovjek počne osjećate da ne pripada nijednoj grupi ljudi, da nema ništa zajedničko te da ni sa kime nije blizak. Danas se samoća naziva i tihim ubojicom. Zanimljivo, s obzirom na to da ljudi zbog društvenih mreža nikada nisu bili bliže jedni drugima.

Isto tako, kod takvih osoba dolazi do blokiranja i razbijanja emocija. U jednoj rečenici: usamljena osoba može se osjećati povrijeđeno, iskorišteno i nevoljeno, namrgođeno, iscrpljeno pa čak i ljuto. Kod usamljenih ljudi nema prevelikog osmijeha.

Ipak, najbitnije je razlikovati samoću i usamljenost. Čovjek može biti sam i dobro se osjećati, a isto tako biti okružen gomilom ljudi te se osjećati usamljeno. To je puno gori osjećaj.

Answer 2

Posljedice dugotrajne samoće u životu mogu biti za svakoga različite. Čovjek je sam po sebi društveno biće, nije stvoren da bude sam i smatram da osoba na taj može lako ući u depresivno stanje. Najgore što se može dogoditi je svakako depresija, koja dolazi kada čovjek izgubi samopouzdanje. U depresiji takodjer može doći do pogoršanja zdravlja, treba se paziti da se ne steknu loše životne navike (tablete, alkohol,cigarete, neumjerenost u jelu, zapostavljanje izgleda, posla, obrazovanja itd.)

Najbolje bi bilo kada bi se ljudi više posvetili sebi na način da se više njeguju i vole, pronađu stvari koje ih čine sretnima i pametnijima (ucenje jezika, citanje knjiga) a zatim i pokušaju se otvoriti ostalima, izlaziti ponekad i steknuti nova poznanstva.

Answer 3

Pozdrav!

Ovisi s kojeg aspekta gledamo. Je li čaša na pola puna ili je čaša na pola prazna? Ali ne bi to baš poistovjetila s optimizmom ili s pesimizmom, više je na neki način kako definiramo samoću... Samoća što se tiče ljubavnog života, samoća u smislu da nemamo onog pravog prijatelja koji će nam pružiti podršku itd., samoća kao otuđenost od obitelji (jer smo sami u velikom gradu). Svaka od ovih vrsta samoća je dvosjekli mač i ovisi koliko je osoba karakterno jaka. Osobno sam takav tip osobe da ću na samoću gledati kao na razdoblje u kojem ću raditi na osnaživanju svog karaktera, većina odnosa je danas prolazno i nitko ne može garantirati da će pojedini ljubavni odnos trajati dovijeka, da će prijatelji biti uvijek uz nas bez obzira na sve, u nekim slučajevima i da će obitelj uvijek biti uz nas... 

Vjerujem da u samoći možemo naći puno prednosti i da je ne bi trebali uvijek povezivati s nečim negativnim i lošim.

---

Razgovor obogaćuje razumijevanje, ali samoća je škola za genije.

- Ralph Aldo Emerson

Answer 4

Posljedice dugotrajne samoće u životu mogu utjecati na brojne čimbenike čovjekova postojanja. Prije svega čovjek je jedno društveno biće koje od svojih prvih početaka živi u nekim vrstama zajednica. Ako se ta zajednica, društvo, ljubav ili bliskost izostavi dolazi do velikih posljedica. Dolazi do povlačenja u sebe, ne brige za svoje psihičko zdravlje. Čak dođe do toga da smo sami sebi dovoljni i ne vidimo izlaz iz nekih teških situacija kao kada bi na primjer imali blisku osobu pored nas. Ali, isto tako ima osoba koje savršeno podnose samoću i imaju izgrađen stabilan samački život koji isto tako su jako komunikativni u društvu.